Intervju sa pukovnikom Vladislavom Vlahovićem, novoimenovanim vojnim savjetnikom u stalnoj misiji Crne Gore pri NATO u Briselu.

Analizirajući evroatlanski put u različitim zemljama koje su u posljednjoj dekadi postale članice NATO, mogli bismo zaključiti da bi i u Crnoj Gori jedan od ključnih izazova moglo biti obezbjeđenje adekvatne podrške javnog mnjenja, za priključenje sjevernoatlanskoj alijansi

Krajnji cilj Crne Gore jeste članstvo u NATO, ali za nas je puno važnije da što prije ostvarimo standarde Alijanse, kako bismo postali moderno društvo spremno da preuzme odgovornost za svoju bezbjednost i da doprinos svjetskom miru, kroz ispunjavanje svojih obaveza u okviru kolektivnog sistema bezbjednosti kaže za Pobjedu pukovnik Vladislav Vlahović, novoimenovani vojni savjetnik u stalnoj misiji Crne Gore pri NATO u Briselu.

On ističe da vjeruje da će se to desiti tokom njegovog trogodišnjeg mandata.

Poslije pet godina obavljanja dužnosti komandanta Vazduhoplovne baze u Golubovcima, imenovani ste za vojnog savjetnika u stalnoj misiji Crne Gore pri NATOu? Na šta će sе konkretno odnositi Vaše aktivnosti u misiji u Briselu?

Da, bezmalo punih pet godina, sa čašću i ponosom obavljao sam dužnost komandanta vazduhoplovne baze Vojske Crne Gore, Za to vrijeme, Vazduhoplovstvo Vojske je uspješno izvršilo stotine raznovrsnih zadataka, ostvarilo ogroman nalet i realizovalo desetine hiljada letova, što bi bio izazov za svakog komandanta, čak i kada se radi o daleko brojnijim i tehnički opremljenijim vazduhoplovnim formacijama. Od 15.05.2011. godine, nalazim se na dužnosti vojnog savjetnika u stalnoj misiji Crne Gore pri NATOu i obavljaću dužnost zamjenika šefa vojne misije.

Određivanjem na tu vojno diplomatsku dužnost, ukazano mi je povjerenje da svojim znanjem i iskustvom dam doprinos daljoj operacionalizaciji snažne posvećenosti naše zemlje ispunjenju strateških ciljeva iz Akcionog plana za članstvo u NATO i Godišnjeg nacionalnog programa, te koordinaciji sa NATO naših partnerskih obaveza u mirovnim misijama, u kojima su Crna Gora, Ministarstvo odbrane i Vojska Crne Gore uzeli učešće.

Kroz novi strateški koncept NATO transformisan je i koncept odbrane, tako da se u njega sve više uključuju dijalog i praktična saradnja sa drugim ne NATO zemljama, kao novi nezaobilazan vid jačanja evroatlanske bezbjednosti. U tom smislu, danas je NATO mnogo više od odbrambenog saveza, pa je utoliko i kompleksniji panel polja kooperacije i saradnje, tako da značaj i uloga stalne vojne misije Crne Gore pri NATO neprekidno raste i zahtijeva dodatne aktivnosti, znanja i naprezanja.

Da li očekujete da će tokom Vašeg mandata Crna Gora postati članica NATO?

Kroz usaglašavanje i realizaciju zadataka iz Akcionog plana za članstvo, NATO podržava permanentne napore Crne Gore u procesu reformi, naročito kada se radi o reformama odbrambeno bezbjednosnog sistema.Već duži period, imamo priliku slušati, kako visoki zvaničnici NATO, SAD i EU ocjenjuju te napore kao svrsishodne, a ulogu Crne Gore u regionu kao inicijativnu i konstruktivnu.

Izvršavajući svoje zadatke u okviru mirovnih misija, pripadnici Vojske Crne Gore. svakodnevno pokazuju i dokazuju,da su spremni,sposobni i da a nađu rame uz rame sa vojnicima najsavremenijih armija današnjice, tamo gdje je potrebno геаgovati na ugrožavanje svjetskog mira.

Iskreno, vjerujem da će se to desiti tokom moga trogodišnjeg mandata.
 

U čemu vidite najveće izazove na našem putu ka Alijansi?

Članstvo Crne Gore u NATO, nije samo pitanje odluke, već proces koji ima svoje faze koje se realizuju u različitim vremenskim intervalima. U tim periodima dešava se sazrijevanje i procesa i društva, tako da se i izazovi mijenjaju, ili bolje rečeno, njihov uticaj različito odražava na stanje i tempo procesa. Analizirajući evroatlanski put u različitim zemljama koje su u posljednjoj dekadi postale članice NATO mogli bismo zaključiti da bi Crnoj Gori jedan od ključnih izazova moglo biti obezbjeđenje adekvatne podrške javnog mnijenja, za priključenje sjevernoatlantskoj alijansi.

Pored navedenog, kao izazov tom putu, vidim i ekonomsku krizu, koja je danas jedan od ključnih globalnih izazova za multilateralnu diplomatiju, a koja bi mogla biti uzrok usporavanju modernizacije pojedinih segmenata sistema odbrane i dostizanju NATO standarda nekim veoma važnim oblastima, poput nadzora, kontrole i zaštite vazdušnog prostora i akvatorije, nabavke srednjih transportnih helikoptera i slično.

Istorija ne bi trebalo da se ponavlja

Kako biste Vi crnogorskom građaninu objasnili zašto Crna Gora treba da postane Članica Alijanse?

Ubijeđen sam da bar nama, istorija ne treba da se ponavlja, dа bismo je naučili. S obzirom na ratove i razaranja kojima je obilovala naša prošlost, s pravom bi mogli tvrditi da imamo impresivno kulturno i materijalno nasljeđe, u kakvom ambijentu je stvarano i očuvavano. Međutim, na konkretno vaše pitanje najradije bih odgovorio pitanjem: „Kakvo i koliko bi tek bilo to naše nasljeđe, da smo živjeli u miru, umjesto samo, u fragmentima mira?"

Danas je NATO sinonim za dugoročnu bezbjednost i sigurnost na evroatlanskoni prostoru. Zaista vjerujem da ne postoji niti jedan građanin Crne Gore, koji ne želi Crnu Goru u stanju stabilnog mira i prosperiteta! U sistemu kolektivne bezbjednosti, kroz princip jednakosti država, članstvom u NATO Crna Gora bi dobila istorijsku priliku da u formalno pravnom smislu, kao nikada do sada u prošlosti, „dobije snagu svoga glasa", u odlučivanju o najvažnijim pitanjima svjetskog mira. Članstvom u Alijansu, Crna Gora će značajno poboljšati svoj geopolitički značaj.

U tome i jeste suština svega ostaloga što se građanima predstavlja kao benefiti. Ubrzan društveno ekonomski razvoj, strane investicije, približavanje tehničko tehnološkim, naučno obrazovnim i kulturnim resursima, intelektualnom kapitalu... Svemu tome će doprinijeti taj novi geopolitički značaj Crne Gore, koji će i te kako zavisiti od toga kada ćemo i kako postati dio evroatlanskih integracija. Postavimo li tako stvari, činjenice postaju vidljivije, pa se smanjuje potreba za ubjeđivanjem... Naravno, sve bi bilo jednostavnije, kada bi se i kod nas promjena mišljenja tumačila kao sazrijevanje, a ne poniženje.

(Tekst Marije Jovićević objavljen je u Pobjedi)