Na čemu se konkretno zasniva saradnja između NATO i Rusije?
Početak saradnje NATO i Rusije započinje 1991. godine sa raspadom Sovjetskog saveza, nakon čega se sagledava mogućnost saradnje sa ciljem izgradnje bezbjednosti i povjerenja između država članica NATO i Rusije.
Rusija je 1994. godine postala članica Partnerstva za mir, a značajan korak ka uspostavljanju prisnije saradnje NATO sa Rusijom, načinjen je u Parizu, 27. maja 1997. godine, kada je potpisan Osnivački akt o uzajamnim odnosima, saradnji i bezbjednosti između NATO i Ruske federacije (eng. NATO-Russia Founding Act on Mutual Relations, Cooperation and Security). Osnivački akt odražava promjenu bezbjednosnog okruženja u Evropi i predstavlja opredjeljenje NATO i Rusije da zajedno grade trajni mir u evroatlantskom regionu.
Interoperabilnost predstavlja sposobnost snaga NATO i snaga zemalja partnera, da zajednički realizuju obuke, vježbe kao i da uspješno realizuju povjerene misije i zadatke u međunarodnom okruženju.
Da bi oružane snage različitih država dostigle interoperabilnost i uspješno realizovale dodijeljene zadatke u misijama ili operacijama, one treba da budu sposobne da primjenjuju zajedničke procedure i postupke, koriste kompatibilna borbena sredstva, sisteme za komandovanje i kontrolu, kao i zamjenljive logističke servise. Pored toga, oružane snage različitih država treba da se služe zajedničkim jezikom i terminologijom.
Interoperabilnost je postala jedan od važnijih ciljeva zemalja članica i partnera Saveza sa rastućom potrebom za saradnjom pri razvijanju i održavanju multinacionalnih snaga za sve misije i operacije. Takva saradnja zahtijeva više fleksibilnosti zbog različitosti vojnih formacija različitih zemalja.
Na čemu se konkretno zasniva saradnja između NATO i Rusije?
