Početak saradnje NATO i Rusije započinje 1991. godine sa raspadom Sovjetskog saveza, nakon čega se sagledava mogućnost saradnje sa ciljem izgradnje bezbjednosti i povjerenja između država članica NATO i Rusije.

Rusija je 1994. godine postala članica Partnerstva za mir, a značajan korak ka uspostavljanju prisnije saradnje NATO sa Rusijom, načinjen je u Parizu, 27. maja 1997. godine, kada je potpisan Osnivački akt o uzajamnim odnosima, saradnji i bezbjednosti između NATO i Ruske federacije (eng. NATO-Russia Founding Act on Mutual Relations, Cooperation and Security). Osnivački akt odražava promjenu bezbjednosnog okruženja u Evropi i predstavlja opredjeljenje NATO i Rusije da zajedno grade trajni mir u evroatlantskom regionu.

Konkretna saradnja između NATO i Rusije se ogleda u zajedničkom vojno-političkom djelovanju, uspješan primjer i pokazatelj da je saradnja između NATO i Rusije, ne samo moguća već i neophodna, je saradnja u primjeni Dejtonskog mirovnog sporazuma i stabilizaciji prilika u Bosni i Hercegovini. Zbog specifičnosti tadašnje situacije u Bosni i Hercegovini, aktivno učešće i saradnja na političkom i vojnom planu NATO i Rusije je bilo više nego uspješno.

I pored razlike u stavovima, posebno po pitanju intervencije u SRJ 1999. godine, zbog čega se Rusija povukla iz rada Stalnog zajedničkog savjeta, saradnja  na bitnim projektima kao što je očuvanje mira u BiH je ipak nastavljena.

Najzad, Rusija je nakon aktivne diplomatske uloge u okončavanju kosovske krize, učestvovala sa svojim jedinicama i u formiranju KFOR  juna 1999. godine.

Nakon toga, iznova se intezivira saradnja NATO i Rusije, posebno nakon dva bitna događaja:

- NATO je ponudio pomoć u spasavanju posade, kada se desila nesreća na ruskoj podmornici Kursk, 12. avgusta 2000. godine.
- Nakon terorističkih napada na SAD, 11. septembra 2001. godine, Rusija je otvorila svoj vazdušni prostor za potrebe vojnih operacija protiv Talibana u Avganistanu, stavljajući na raspolaganje obavještajne podatke kao podršku borbi protiv terorizma.

Osim toga, Ruska misija pri NATO uspostavljena je u martu 1998. godine, a u februaru 2001. godine, NATO je otvorio svoju Kancelariju za informacije u Moskvi, čija je svrha da unapređuje međusobno povjerenje i razumijevanje, obavještavajući rusku javnost o aktivnostima NATO i saradnji NATO i Rusije. Takođe, 2003. godine uspostavljena je i direktna specijalna telefonska linija između kancelarija generalnog sekretara NATO i ministra odbrane Rusije.

U skladu sa pozitivnim razvojem međusobnih odnosa, došlo je do stvaranja Savjeta NATO-Rusija (eng. NATO-Russia Council, NRC) tokom samita NATO-Rusija, u Rimu, maja 2002. godine. U vezi sa postignutim sporazumom o načelima strateškog partnerstva NATO-Rusija i utvrđivanjem oblasti daljeg razvoja političke i vojne saradnje, uspostavljen je i novi forum Stalni zajednički savjet NATO-Rusija (eng. Permanent Joint Council, PJC).

Ovaj Savjet uspostavio je okvir za saradnju, izgradnju međusobnog povjerenja i konsultacije o bezbjednosnim pitanjima od obostranog interesa između Alijanse i Rusije. Savjet se redovno sastajao na nivou ambasadora, kao i ministara spoljnih poslova i odbrane, a po potrebi i na nivou šefova država ili vlada.

Tokom posjete generalnog sekretara NATO, Jap de Hop Shefera Moskvi, aprila 2004. godine, potpisani su sporazumi o uspostavljanju ruskih vojnih kancelarija za vezu, pri obje NATO strategijske komande. Konačno, Rusija se, 2006. godine, sa jednom raketnom fregatom, aktivno pridružila pomorskoj antiterorističkoj operaciji NATO u Mediteranu, Aktivno nastojanje (eng. Active Endavour).

Danas, Savjet NATO-Rusija okuplja 28 država članica NATO i Rusiju, u okviru foruma koji je proširio mogućnosti za zajedničko dogovaranje i djelovanje u oblastima od obostranog značaja, zamijenivši dotadašnji Stalni zajednički savjet NATO-Rusija. Najvažnija osobenost Savjeta NATO-Rusija je ta da se međusobna saradnja zasniva na principu jednakosti i konsenzusa.

Između ostalog, u okviru Stalnog zajedničkog savjeta, NATO i Rusija razvili su saradnju u sljedećim oblastima:

•borba protiv terorizma,
• upravljanje krizama, pripremljenost za reagovanje na vanredne situacije u civilnom sektoru, kao i moguće zajedničke akcije, uključujući misije očuvanja mira.
• sprečavanje širenja oružja za masovno uništenje,
• kontrola naoružanja,
• protivraketna zaštita zone operacije,
• logistika,
• reforma sistema odbrane.
• civilna zaštita i
• naučna saradnja.

U novom Strateškom konceptu NATO-a za period od 2010. do 2020. godine, posebno je istaknuto da je Saradnja između NATO i Rusije je od strateškog značaja, za mir, stabilnost i bezbjednost. NATO ne predstavlja opasnost za Rusiju.

Naprotiv, NATO želi da ima pravo strateško partnerstvo sa Rusijom i ponašaće se u skladu sa tim, očekujući isto od strane Rusije. NATO želi da unaprijedi političke konsultacije i praktičnu saradnju sa Rusijom u oblastima zajedničkih interesa, uključujući i raketne odbrane, borbu protiv terorizma, borbu protiv narkotika, piratstva i promovisanja šire međunarodne bezbjednosti.

Svakog ponedjeljka Pobjeda objavljuje rubriku o evroatlantskim integracijama. Zajedno sa Vladinim Koordinacionim timom za implementaciju Komunikacione strategije o evroatlantskim integracijama Crne Gore, rubrika odgovara na pitanja građana Crne Gore – čitalaca Pobjede na temu predstojećeg članstva naše zemlje u NATO.

Pitanja možete poslati klasičnom ili elektronskom poštom ili telefaksom.

Adresa: Pobjeda, Bulevar Revolucije 15, Podgorica
E-mail:  Ova adresa el.pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je vidjeli
Fax: (020) 246-701